Afrički kontinent je specifičan po pitanju jezika. Mada je svaki kontinent drugačiji od ostalih što se samog broja i rasprostranjenosti jezika tiče, ovaj je malo drugačiji od svih ostalih. Zašto? Kada pričamo o Evropi, govorimo o evropskim jezicima. Znamo da su svi oni, manje-više, povezani istorijom, tj. imaju istog pretka, osim nekoliko izolata. Evropski jezici su svi oni opšte poznati, po svetu rašireni, jezici. Ali kada kažemo afrički jezik, na šta tačno mislimo? Da li imamo neke asocijacije? Uglavnom, ne.
U Africi postoji više porodica, odnosno postoje 4 makrofile. Makrofile su veće celine u koje se grupiše više porodica.
Na samom severu Afrike prostire se afroazijska makrofila. Ona obuhvata približno 400 živih jezika, od kojih su mnogi ugroženi. Poznati, ali ugašeni jezici koji su pripadali ovoj porodici su akadski, amoritski i jezik Feničana. Pored njih, živi predstavnici ove porodice jezika su hebrejski, arapski, malteški, ali i mnogi drugi, uključujući berberske, kušitske jezike, ali i oko 100 čadskih jezika.
Južnije, prostire se nilo-saharska porodica jezika, koja broji približno 200 jezika. Neki od jezika koji su smešteni u ovoj makrofili su jezici luo, masai, nandi, nubijski, kao i kanuri jezik.
Međutim, najveća od četiri porodice jezika u Africi svakako je niger-kongoanska makrofila, koja, prema podacima sajta Ethnologue, broji nešto više od hiljadu i po jezika, tačnije 1 536 jezika. Postoji više klasifikacija u okviru niger-kongoanske makrofile (pokušaji klasifikacije ove porodice počinju još u 19. veku), ali jezici ovde porodice se mogu svrstati u 6 velikih grupa. Možda najpoznatija od svih njih svakako je bantu grupa, a neretko možete čuti i bantu porodica. Bantu grupa broji oko 500 jezika, a jedan od njih je svahili, ili kisvahili (kako, zapravo, glasi naziv na svahiliju), koji sam ima 17 čak dijalekata (neki od njih su pemba i mgao) i 15 dodatnih naziva za neke od njih. Pored bantu grupe, postoje i adamava jezici, kva jezici, mande, gur i zapadnoatlantski jezici. Ono što je zanimljivo u vezi sa niger-kongoanskim jezicima jeste to da su godine istraživanja utvrdile da svi oni nemaju direktnog zajedničkig pretka, ali da brojne sličnosti jesu dovoljan razlog da se svrstaju u istu porodicu.
Najmanja, ali ne i najmanje bitna, makrofila jeste hoisanska. Obuhvata manje od 50 jezika. Karakteristika ove porodice jesu čuveni klikovi, odnosno pucketavi konsonanti.
Ova šarenolikost je, po mom mišljenju, ono što izdvaja Afriku od ostalih kontinenata. Osim Afrike, samo još Azija uspeva da isprati tu veliku brojku kada su u pitanju jezici. Ostali kontinenti se takvim bogatstvom ne mogu pohvaliti, iako, naravno, nije sve u tome. Ali, kažem bogatstvo, jer su u pitanju jezici. Oni se konstantno menjaju, bivaju ugroženi i odumiru. Mnogo je manji procenat otkrivenih jezika. Ako uzmemo u obzir činjenicu da je teško održati broj govornika nekog jezika, kao i sam jezik, onda vam je jasno koliko su dragoceni jezici o kojima pišem i njihova brojnost. Neki od njih imaju vrlo malo govornika, od nekoliko desetina ljudi do, možda, nekoliko stotina. Neki, pak, imaju milione govornika.
Zato ja u jezicima koji se govore u Africi vidim jedno šarenilo vredno proučavanja, vredno interesovanja i pažnje. U tome vidim boje koje ne vidim na drugim mestima i koje ne nalazim u drugim jezicima. U tim bojama se ogledaju kulture i toliko različitih kultura koje sve zajedno, zapravo, sačinjavaju jednu veliku kulturu. Baš kao i jezici. Više od hiljadu jezika, mnogo dijalekata, četiri velike porodice, ali jedan veliki kontinent – jedna Afrika.
Moj Duende 